Rajčica

Rajčica je jednogodišnja vrsta iz porodice pomoćnica – Solanaceae, u koju spadaju i patlidžan, krumpir. Kod nas se uzgaja u zaštićenim prostorima za konzumaciju tijekom cijele godine, a na otvorenom za potrošnju u ljetnim mjesecima.

Odlikuje ju zeljasta, dobro razgranata stabljika, koja je, baš kao i listovi prekrivena brojnim sitnim dlačicama.  Visina biljke je ovisna o sorti. Postoje niske, patuljaste koje narastu do oko 50 centimetara visine, ali i one više od 3 metra koje za rast trebaju dobar potporanj. Korijen je razgranat, vretenast, a iako glavni korijen prodire u dubinu do oko 1,5 metra, glavnina se korijenja razvija u sloju dubine do 40-ak centimetara. Cvjeta žutim cvjetovima, skupljenim u grozd. Samooprašuje se, iako u svrhu povećanja prinosa, u zaštićenim prostorima značajnu ulogu u oprašivanju ima i čovjek, odnosno bumbari koji se koriste u tu svrhu.

Najbolje ih je uzgajati u plodnim, rahlim tlima, čija je pH reakcija između 6,0 i 6,5 (neutralno ili slabo kiselo), a svakako treba izbjegavati teška, glinasta tla.  Kako bi se spriječila pojava brojnih bolesti i štetnika na samoj biljci, ali i u tlu, treba izbjegavati sadnju na površinama na kojima su prethodno bile sađene vrste iz iste porodice, krumpir, patliđan, paprika.

Najbolje je obradu tla provesti već u jesen  uz dodavanje zrelog stajskog gnojiva u količini od oko 5 kg po metru četvornom, a neposredno pred sadnju, uz finalnu obradu tla (usitnjavanje, grabljanje) dodaje se i kompleksno mineralno gnojivo (NPK 7:14:21 ili 10:30:20) u količini od 4 dkg po metru četvornom. Rajčicu je tijekom rasta izuzetno važno prihranjivati i to najbolje KAN-om u količini 2-3 dkg po četvornom metru, a danas je moguće kupiti čak i specijalizirana gnojiva za prihranu rajčice. Prihranjuje se 2 puta tijekom razdoblja rasta, netom nakon početka cvatnje i zametanja prvih plodova, a drugi puta nakon što započne zrioba prvih plodova.

Uzgoj

Iako je moguća i direktna sjetva na stalno mjesto, ipak je preporučljivije  rajčicu uzgajati iz presadnica, čija proizvodnja započinje još u veljači, dok su vanjske temperature prilično niske. Iako se u proljeće na tržnicama i specijaliziranim trgovinama prodaju kvalitetne presadnice, veliki je problem doći do željene sorte budući da su neke stare, tradicijske sorte već prilično izumrle, a većina danas uzgajanih sorti samo oblikom podsjećaju na njih. Ipak, stvari se pomalo pokreću, sve je više onih koji pronalaze sjeme tih starih sorti i pokreću proizvodnju davno zaboravljenog „volovskog srca“ i drugih koje i mirišu na rajčicu i bude sjećanja na rajčice iz ne tako davne prošlosti.

Sjeme se sije u plastične kontejner u dobro propustan supstrat, a presađuje se nakon što biljčice razviju prvi par pravih listova. Presađuju se u pojedinačne posudice, u kojima se njeguju do sadnje na stalno mjesto u vrtu. Vrijeme je to kada imaju razvijenih 5-6 listova, a nerijetko i pokoji cvijet. Sadnja započinje krajem travnja, ponekad čak i ranije, u našem toplijem klimatu. Zajedno sa sadnjom se uz biljku postavlja i potporanj.

Kako se biljka uzgaja u toplom dijelu godine, potrebe za navodnjavanjem su svakodnevne. Preporučljivo je navodnjavanje sistemom kap po kap, budući da se na taj način i štedi voda, a i ravnomjernija je njena raspodjela do dubljih slojeva. Danas se crijeva za ovakav sistem zalijevanja prodaju u svim bolje opskrbljenim trgovinama. Zalijevati je preporučljivo navečer ili rano ujutro, nikako za jakog sunca. Nekoliko puta tijekom vegetacije, kako je ranije opisano, provodi se i prihranjivanje biljaka.

Tijekom uzgoja potrebno je redovito otkidati zaperke, koji se stvaraju u pazušcima listova. Njihovim ostavljanjem biljka poprima grmolik rast, prozračnost je slabija, što dovodi do pojačane pojave bolesti i štetnika. Također je dobro povremeno uklanjati donje listove, poglavito nakon što dozore prvi plodovi na donjim etažama. I na ovaj način se povećava prozračnost sklopa, odnosno smanjuje se mogućnost pojave bolesti i štetnika.

Neki od problema u uzgoju

• Biljka je bujna, ali bez ili sa malo plodova

Vjerojatan je uzrok neadekvatna gnojidba, s hranjivima koja sadrže previše dušika, a malo fosfora. Za prihranu koristite gnojiva sa barem podjednakim  omjerom N, P i K, a idealno je koristiti ona u kojima je udio fosfora veći od udjela dušika.

• Opadanje cvjetova

Jedan od mogućih uzroka je zalijevanje prehladnom vodom. Imate li u vrtu više kultura, neka pome budu prve u rasporedu zalijevanja.

• Pojava truleži na kraju ploda

Ovaj, vrlo česti problem, uzrokuje nedostatak kalcija u tlu, povezan s neadekvatnim zalijevanjem. Prihranite biljke gnojivima koje u svom sastavu sadrže i kalcij.

• Pjege po listovima

Sitne pjegice na listovima najčešće su znak pojave štetnika koji se nalaze na poleđini lista, a hrane se sisanjem biljnih sokova. Na mjestu uboda, nastaju sitne mrljice koje se s vremenom sve više šire. Kontrolirajte redovito naličje listova i već kod početne zaraze primijenite neko biološko sredstvo suzbijanja, primjerice „juhu“ od koprive koju ćete pripremiti tako da 1 kg svježe ili 200 g suhe koprive pripremite namačete u 10 l kišnice. Na suncu će nakon 3-4 dana juha provriti. Razrijeđenu u omjeru 1:50 koristite protiv lisnih ušiju i pauka na rajčici, ukrasnom grmlju i voćkama.

Od koprive možete pripremiti i savršeno biljno gnojivo

GNOJNICA OD KOPRIVE

Gnojnica od koprive sadrži dušik, vapno, željezo i silicijevu kiselinu, pa će pomoći razvoju i jačanju biljke. Za pripremu gnojnice potrebno je 1 kg svježe biljke bez korijena ili 200 g osušene na svakih 10 litara vode. Posuda u kojoj se kopriva namače, mora stalno biti otvorena kako bi zrak neprestano cirkulirao. Nakon otprilike 2 tjedna, tekućina će postati tamna i spremna je za uporabu. Koristi se prskanjem (razrijeđeno 1:10) ili zalijevanjem biljaka (nerazrijeđeno). Osim od koprive gnojnicu je moguće pripremiti i od preslice, kamilice, maslačka, paprati, češnjaka, ali i stajskog gnoja i komposta.

Idealna tekućina za pripremu gnojnice je kišnica, a posuda u kojoj se kopriva namače trebala bi biti glinena, drvena sl.