Vrsta latinskog naziva Medinila Magnifica, koju i u prijevodu zovemo jednostavno – medinila, potječe s Filipina gdje je uobičajeni stanovnik tropskih prašuma. Živi kao epifit, u račvama grana u kojima je pričvršćena, a sva potrebna hranjiva dobiva iz zračne vlage. U tome je i sličnost ove biljke sa svima omiljenim orhidejama.
Iako će u slobodnom uzgoju narasti i preko 3 metra, u ograničenim prostornim uvjetima uzgoja u stanu, narasti će do oko pola metra visine, isto toliko i u promjeru. S obzirom da dobro podnosi rez, vrlo se jednostavno može i obuzdati njen rast.
Puno svjetla, ne direktnog sunca
Smjestiti ju treba na svijetlom, ali od direktnog sunca zaštićenom mjestu, te svakako podalje od izvora topline. Idealna uzgojna temperatura je od 18-24 stupnja C. U proljeće i ljeti ju možete iznijeti na otvoreno, na balkon ili u vrt, opet vodeći računa da bude u svijetloj sjeni.
Listovi medinile su tamno zeleni, kožasti, sjajni s jasno izraženim lisnim žilama. Dužine su i preko 30 cm, lagano eliptični na stabljici postavljeni jedan nasuprot drugom.
Medinila s cvatnjom započinje sredinom listopada, a cvijet je izuzetno dugotrajan, traje od tri do čak šest mjeseci. javlja se upravo u vrijeme kada je malo vrsta u cvatu.
Najprije se na biljci javljaju ružičasti pupovi formirani u grozdovima, a iz njih se postupno otvaraju sitniji cvjetovi. Ono što biljku čini atraktivnom jesu pricvjetni listovi – brakteje, ružičaste boje Nakon što se rastvore svi cvjetni pupovi i biljka u potpunosti ocvate, vrijeme je da uklonite cvjetnu stapku.
Za uspješan uzgoj medinile potrebno je osigurati visoku zračnu vlagu te redovito zalijevanje tijekom cijele godine. Zračnu vlagu u zimskim uvjetima možemo osigurati sve prisutnijim ovlaživačima zraka ili postavljanjem posude s biljkom u širu posudu ispunjenu glinenim kuglica potopljenim u vodu.
Zalijevanje “mekom” vodom
Zalijevati biljku treba redovno, ali pri tom ne treba pretjerivati. Stalni višak vode u zoni korijena dovest će do nepovratnog uništenja biljke.
Kod zalijevanja svakako treba izbjegavati vodovodnu vodu, koja je prepuna klora i kamenca, a koju medinila, baš poput orhideja ne podnosi. Za zalijevanje treba koristiti kišnicu, filtriranu ili destiliranu vodu. Na listovima se, naročito zimi, nakupljaju velike količine prašine, pa ih redovito brišite vlažnom krpom, a cijela će biljka odlično reagirati i na povremeno prskanje vodom. U vrijeme intenzivne cvatnje prihranjujte je svaka 2 tjedna, gnojivom koje se koristi za prihranjivanje orhideja. Od štetnika, povremeni problem može prouzročiti crveni pauk, koji će najčešće nestati povećanjem zračne vlage.