Jedan od glavnih razloga koji bi vas trebao potaknuti da sami pokušate uzgojiti presadnicu vašeg omiljenog grma jest praćenje njegova rasta od malene reznice do odraslog primjerka, a drugi, ne manje bitan jest i cijena koja je nekim vrstama vrlo visoka.
Većinu je biljnih vrsta najlakše razmnožiti vegetativno (dijelom biljke), pri čemu su sve novo dobivene biljke identične roditeljskoj biljci (tzv. klonovi). Razmnožavanje reznicama samo je jedna od metoda vegetativnog razmnožavanja kojom se razmnožava najveći broj vrsta.
Tri su tipa reznica: zelene, kojima razmnožavamo do sredine ljeta, poludrvenaste – koje ubiremo do u jesen i drvenaste kojima razmnožavamo većinu listopadnih vrsta, a uzimamo ih od jeseni, nakon opadanja lišća.
Kad kažemo zelene reznice mislimo na jednogodišnje, potpuno zeljaste izboje, dok pod poludrvenastim podrazumijevamo također jednogodišnje izboje koji su pri vrhu još uvijek zeleni, a pri bazi odrvenjeli.
Drvenaste su reznice potpuno odrvenjeli dijelovi stabljike. Zadržat ćemo se na razmnožavanju zelenim i poludrvenastim reznicama. Uz malo volje, slijedeći naše upute uspjeh ne bi trebao izostati.
Ubiranje kvalitetnih reznica
Rano ujutro, prije vrućina oštrim nožem ili škarama, sa zdravih, dobro razvijenih biljka uzimamo reznice veličine 7,5-15 cm. Reznice se uzimaju sa ovogodišnjih, zdravih i dobro razvijenih izboja koji na sebi nemaju tragova bolesti, a niti su oštećeni od štetnika. Imajte na umu kako su izboji prema vrhu biljke najkvalitetnije.
Rez pravimo ispod najdonjeg lista. S donje polovice reznice uklonimo sve listove, a ako je reznica bujna dio gornjih listova prikratimo na ½. Kod crnogorice ( npr. tuja i sl. ) reznice ne režemo, već otkidamo zajedno sa komadićem starog drva ( tzv. reznica sa petom ). Ako uzimamo reznice sa ruža, onda one moraju imati najmanje 3-4 okca, i biti duge oko 20 cm. Kod ruža reznicu uzimamo u kolovozu sa još nedozrelog jednogodišnjeg izboja.
Kod uzimanja reznica, rez mora biti ravan i čist. Zato je vrlo važno reznice uzimati oštrim i čistim oruđem. Idealan je oštar nož, a škare valja izbjegavati budući one, ukoliko nisu dovoljno oštre gnječe tkivo, čime je omogućen lakši prodor patogenih organizama. Kako bi reznice održale dobru vitalnost, potrebno ih je odmah nakon branja, a do sadnje stavljati u plastičnu vrećicu. Vrlo je važno što je moguće prije, reznice staviti u supstrat, kako se uslijed vrućina ne bi oštetile.
Sadnja
Kao supstrat koristimo mješavinu treseta i riječnog pijeska ili pak gotov supstrat za ukorjenjivanje, a sadimo u cvjetne lonce, sandučiće i slične posude dovoljne dubine. Reznice do polovice utisnemo u supstrat, zalijemo, a posudu prekrijemo prozirnom PVC vrećicom, plastičnom bocom ili staklenkom i smjestimo na sjenovito mjesto. Idealna temperatura ukorjenjivanja je 23-27 stupnjeva C, a vlažnost zraka oko 80 %. Ukorjenjivanje će biti uspješnije ako koristimo specijalne hormone za pospješivanje ukorjenjivanja, a koje je moguće kupiti u poljo – ljekarni.
Daljnja se njega sastoji u redovitom orošavanju te povremenom prozračivanju. Kako ukorjenjivanje napreduje, što primjećujemo po pojavi mladih listića, pokrov potpuno uklonimo kako bi biljčice privikli na vanjske uvijete. Nakon što se biljke dobro ukorijene presađujemo ih u pojedinačne posude.
Tijekom zime mlade biljčice zaštitimo od hladnoće. Neke će se vrste ukorijeniti za nekoliko tjedna, dok je nekima (npr. šimširu) potrebno i nekoliko mjeseci. Kod ovakvog razmnožavanja pripremite nešto veći broj reznica no što su vaše potrebe. Za vjerovati je kako će uz sav trud, ipak pokoja reznica propasti, a sve eventualne viškove poklonite prijateljima. Bit će vam zahvalni.
Koje je vrste na ovaj način moguće razmnožiti?
Aucuba japonica (aukuba), Berberis sp. (žutika), Buddleia sp. (ljetni jorgovan), Buxus sp. (šimšir), Caesalpinia sp. (poincijana), Campsis sp. (tekoma), Ceanothus sp. (keanotus), Chaenomeles sp. (ukrasna dunja), Clematis sp. (klematis, pavitina), Cotonaester sp. (dunjarica), Hibiscus rosa sinensis (hibiskus), Ilex sp.(božikovina), Jasminum sp. (jasmin), Kerria sp. (kerija) , Lagerstroemia indica (lagestremija), Lavandula sp. (lavanda), Laurus nobilis (lovor), Ligustrum sp. (kalina), Lonicera sp. (kozja krv), Philadelphus sp. (pajasmin), Pittosporum sp. (pitospor), Potentilla sp. (petoprsta), Prunus laurocerasus (lovorvišnja), Pyracantha sp. (vatreni trn), Rosmarinus officinalis (ružmarin), Skimmia sp. (skimija), Spiraea sp. (suručica), Spartium junceum (brnistra), Teucrium sp. (teukrij), Viburnum sp. (bekovina).
