Gotovo svake jeseni u medijima se ponovno pojavljuju upozorenja na trovanja nakon konzumacije samoniklih biljaka i njihovih plodova, a među biljkama koje zaslužuju poseban oprez nalazi se i vinobojka (Phytolacca americana). Atraktivna biljka s crvenkastim stabljikama i gotovo crnim bobicama sve se češće može vidjeti uz putove, ograde, na zapuštenim zemljištima, rubovima šuma, ali i u vrtovima. Posebno je uočljiva krajem ljeta i u jesen, kada dozrijevaju njezini tamnoljubičasti plodovi. Vinobojka, poznata i kao američki kermes, podrijetlom je iz Sjeverne Amerike. U Europu je unesena kao ukrasna biljka, ali se s vremenom proširila izvan vrtova i danas na mnogim područjima raste samoniklo. Jesen je vrijeme kada u prirodi dozrijeva velik broj jestivih plodova, ali i vrijeme kada vinobojka izgleda najprivlačnije. Zato vrijedi upozoriti na njenu toksičnost.
Kako izgleda vinobojka?
Vinobojka je snažna višegodišnja biljka koja može narasti do dva, pa i tri metra visine. Iako svojim razgranatim rastom često ostavlja dojam grma, botanički je riječ o zeljastoj trajnici. Nadzemni dijelovi na kraju vegetacije odumiru, dok snažan podzemni dio prezimljuje i u proljeće ponovno tjera nove izbojke.
Mlade stabljike su zelene, a tijekom vegetacije često postaju izrazito crvenkaste do purpurne. Upravo su te debele crvenoljubičaste stabljike jedan od najlakših znakova po kojima se odrasla vinobojka može prepoznati.
Listovi su veliki, jednostavni, ovalni do izduženo jajasti, cjelovitog ruba i naizmjenično raspoređeni. Biljka tijekom ljeta razvija sitne zelenkastobijele cvjetove skupljene u izdužene grozdaste cvatove.
Nakon cvatnje nastaju zeleni plodovi koji postupno dozrijevaju, najprije postaju crvenkasti, a zatim tamnoljubičasti do gotovo crni. Istodobno peteljke i os na kojoj se nalaze plodovi mogu postati intenzivno crvene ili purpurne, pa je biljka u jesen vrlo dekorativna.
Upravo je zbog takvog izgleda vinobojka svojedobno i unošena u vrtove kao ukrasna vrsta.
Gdje raste i kako se širi?
Vinobojka najbolje uspijeva na plodnim i dovoljno vlažnim tlima, ali je prilično prilagodljiva. Često se pojavljuje na zapuštenim zemljištima, uz ceste i putove, ograde, rubove šuma, na nasipima i drugim mjestima na kojima je čovjek poremetio prirodnu vegetaciju.
Jednom kada se udomaći, može se vrlo uspješno širiti. Posebno važnu ulogu imaju ptice koje jedu njezine plodove i sjemenke prenose na nova mjesta.
Biljka razvija snažan i mesnat korijen iz kojeg svake godine ponovno tjera, pa samo košenje ili uklanjanje nadzemnog dijela razvijene biljke često nije dovoljno da bi se trajno uklonila.
Bobice vinobojke mogu podsjetiti na bobice bazge
Najveći oprez potreban je kada vinobojka počne stvarati plodove. Kada potpuno dozriju, sjajne tamnoljubičaste do gotovo crne bobice na prvi pogled mogu podsjetiti na zrele bobice crne bazge (Sambucus nigra).
Sličnost, međutim, uglavnom prestaje kada se pogleda cijela biljka.
Bazga je drvenasta biljka, veliki grm ili manje stablo s trajnim drvenastim granama i deblom. Vinobojka, iako može imati izrazito grmolik izgled i dosegnuti visinu manjeg stabla, nema takvu drvenastu građu. Njezine su stabljike velike, mesnate i često crveno-ljubičaste, a nadzemni dio odumire nakon završetka vegetacije.
Razlikuju se i sami plodni sklopovi. Kod bazge se velik broj sitnih crnih plodova nalazi u širokim, jako razgranatim i često obješenim skupinama. Kod vinobojke plodovi su raspoređeni duž izraženije, izdužene osi, koja sa svojim peteljkama u vrijeme dozrijevanja često poprima vrlo karakterističnu crvenu ili purpurnu boju.
Zbog toga biljku nikada ne treba određivati samo prema boji i izgledu ploda. Ako niste potpuno sigurni o kojoj je vrsti riječ, plodove nemojte kušati.
Vinobojka je otrovna
Atraktivan izgled njezinih plodova skriva znatno manje privlačno svojstvo, ono otrovnosti. Vinobojka naime sadrži otrovne tvari.
Otrovni spojevi nalaze se u različitim dijelovima biljke, a posebno su problematični korijen i sjemenke. Među tvarima odgovornima za otrovnost navode se triterpenski saponini.
Nakon konzumacije mogu se pojaviti pečenje i nadraženost u ustima, mučnina, jaki grčevi i bolovi u trbuhu, povraćanje i proljev. Kod težih trovanja mogu se pojaviti vrtoglavica, poremećaji svijesti, konvulzije i druge ozbiljne posljedice. Posebno je opasan korijen.
Ni kontakt sa sokom biljke nije potpuno bezazlen. Kod osjetljivih osoba može izazvati nadraženost kože, a kontakt s očima može dovesti do izražene iritacije.
Poseban oprez ako u blizini ima djece
Zrele bobice vinobojke izgledaju vrlo privlačno. Sjajne su, mesnate i gotovo crne, pa posebno djeci mogu izgledati poput jestivog šumskog voća.
Zbog toga biljku koja raste u vrtu ili neposredno uz prostor u kojem borave mala djeca ne treba zanemariti. Isto vrijedi i za kućne ljubimce jer konzumacija biljke može biti štetna i za životinje.
Ako dođe do konzumacije vinobojke, osobito ako se ne zna koja je količina pojedena ili se pojave simptomi poput povraćanja, proljeva, bolova u trbuhu, vrtoglavice ili slabosti, potrebno je zatražiti medicinski savjet.
Zašto se zove vinobojka?
Naziv vinobojka povezan je upravo s intenzivnom bojom njezinih plodova. Tamne bobice sadrže snažno obojen sok koji se nekada koristio kao bojilo. Hrvatska enciklopedija navodi da su se plodovi koristili za bojenje vina, kolača i svilenih tkanina.
Zgnječeni zreli plodovi ostavljaju intenzivnu crvenoljubičastu boju, zbog čega su nastali i neki od njezinih engleskih narodnih naziva, među kojima je „inkberry”.
Zanimljivost za kraj
U Sjevernoj Americi postoji tradicija korištenja vrlo mladih izdanaka vinobojke kao hrane nakon posebne termičke obrade. To, međutim, nikako ne znači da je vinobojka općenito jestiva biljka.
Koncentracija potencijalno štetnih tvari razlikuje se ovisno o dijelu biljke i njezinoj starosti, a korijen se smatra osobito opasnim. Zbog mogućnosti pogrešne identifikacije, nepravilne pripreme i trovanja, eksperimentiranje s vinobojkom kao hranom nije preporučljivo.
Posebno ne treba slijediti savjete s društvenih mreža prema kojima je neku samoniklu biljku dovoljno nekoliko puta prokuhati kako bi postala sigurna za jelo.