Stajski gnoj je prirodno gnojivo koje nastaje miješanjem izmeta domaćih životinja (krave, konji, ovce, perad) s podlogom poput slame, sijena ili piljevine. Bogat je dušikom (N), fosforom (P), kalijem (K) te nizom mikroelemenata i organske tvari. Osim što hrani biljke, stajski gnoj poboljšava strukturu tla, povećava sposobnost zadržavanja vode i potiče aktivnost korisnih mikroorganizama.
Svježi vs. zreli stajski gnoj
Svježi stajski gnoj sadrži aktivne spojeve, ali i visoku koncentraciju amonijaka i kiselina. Zbog toga može spaliti korijenje većine povrtnih kultura. Zato se ne smije koristiti neposredno prije ili za vrijeme vegetacije. Osim toga, može sadržavati sjemenke korova, parazite i bakterije. Izrazito je neugodnog mirisa, vlažan.
Nikada se ne smije koristiti direktno u proljeće ili ljeto kod obrade tla u koje će se odmah saditi, jer može uništiti osjetljive biljke poput rajčice, paprike, luka, salate, peršina i dr. Također, sadite li krumpir u tlo gnojeno svježim stajnjakom, zaboravite na bogat urod.
Ako imate svježi gnoj, najbolje ga je ostaviti da zrije 6–12 mjeseci, kompostiranjem na prozračenom mjestu, uz povremeno okretanje. Tako nastaje zreli stajski gnoj – smeđe, rahle strukture, gotovo bez neugodnog mirisa, siguran za primjenu.
Peletirani stajski gnoj
Peletirani stajski gnoj je sušeni i prešani stajski gnoj u obliku granula. Za razliku od svježeg, termički je obrađen, što znači da ne sadrži patogene niti sjemenke korova. Osim toga, hranjiva otpušta postupno, ima neutralan miris i lako se dozira.
Zahvaljujući tim prednostima, koristi se u čak 7 puta manjoj količini nego zreli gnoj, a daje jednako dobre rezultate. Stoga je idealan za urbane vrtove, povišene gredice i balkonske posude.
Koliko gnoja dodati?
Za male vrtove preporučuje se godišnje unijeti 30 do 60 kg zrelog stajskog gnoja na 10 m², ovisno o kulturi i stanju tla. Za intenzivnije povrtne kulture (kupusnjače, tikvice, rajčice), moguće je i više – do 80 kg na 10 m², osobito ako se u tlo dodaje u jesen i bez dodatnog mineralnog gnojiva.
Peletirani stajski gnoj koristi se u znatno manjim količinama. Na primjer, preporučena doza iznosi oko 3 do 5 kg na 10 m² godišnje. Osim toga, tijekom vegetacije može se povremeno dodavati oko biljaka. Nakon dodavanja, biljke je obavezno zaliti.
Stajski gnoj u ukrasnom vrtu – da ili ne?
U ukrasnom vrtu vrijedi pravilo: manje je više. Koristite stajski gnoj prvenstveno za obnavljanje tla i pripremu gredica, a ne kao stalno gnojivo. Za sezonsku prihranu bolje je koristiti posebna organska gnojiva za cvijeće. Nikako ga nemojte koristiti kod sadnje lukovica (tulipani, narcisi, zumbuli) – jer može uzrokovati njihovo truljenje. Također, nije preporučljiv niti kod sadnje alpskih i mediteranskih biljaka koje vole siromašno tlo (lavanda, kadulja, ružmarin).
