Donedavno smo mogli reći kako su palme otporne na napade štetnika, sve dok se i u Hrvatskoj 2011. godine, u početku u okolici Zadra i Šibenika, a danas uzduž cijele obale, nisu pojavila dva značajna štetnika – Crvena palmina pipa – Rhynchophorus ferrugineus i Palmin drvotoč – Paysandisia archon.
Pipa je uobičajeni štetnik južnoazijskog područja, odakle je započela svoje strelovito širenje još 80.ih godina prošlog stoljeća. Proširila se zaraženim biljnim materijalom, te tako rasprostranila gotovo po cijelom svijetu. Hrani se tkivom palme, pa se nakon propadanja, u poprečnom presijeku palme vide brojni izbušeni hodnici unutar debla i grana.
Iako su većina vrsta iz porodice Arecaceae potencijalni domaćini, najveće štete prave na vrstama Phoenix canariensis (kanarska datulja), Trachycarpus fortunei (vitka žumara), Washingtonia filifera (končasta palma) i Chamaerops humilis (niska žumara), palmama koje su kod nas najčešće.
Početna zaraza je teško uočljiva, budući se blago žućenje listova može pripisati brojnim čimbenicima. Ipak, jedan od simptoma ne treba zanemarivati. Naime, zbog ishrane ličinki mladim lišćem, listovi izgledaju kao da su poprečno zarezani škarama. Nakon sušenja lista, dolazi do žućenja i sušenja cijele rozete, a u konačnici i cijelog stabla.
Kako spriječiti pipu?
U sprječavanju zaraze možemo djelovati preventivno, prskanjem preporučenim insekticidima ili injektiranjem insekticida u deblo na visini od oko 1 metra čime je spriječen nekontrolirano zanošenje pesticida uokolo biljke. Injektiranjem se kroz provodne snopove aktivna tvar dovodi direktno do vegetacijskog vrha kojeg pipa napada. Jednim godišnjim injektiranjem postiže se zaštita za cijelu jednu sezonu razvoja pipe.
Do danas su razvijene brojne tehnike suzbijanja , što je vidljivo i u smanjenom napadu ovih štetnika.
Osim kemijskih tretmana, provode se i mjere biološke kontrole štetnika, uvođenjem sterilnih muških jedinki, čime se smanjuje njihova populacija, a danas su izložene i napadu prirodnih neprijatelja, prije svega entomopatogenih nematoda i grinja te parazita koje destruktivno djeluju na probavni sustav pipe, uslijed čega ugiba.
Zaražene biljke ili biljni dijelovi obavezno se moraju uništiti spaljivanjem ili ukapanjem u tlo uz prethodno obavijanje specijalnim tkaninama.
